MAD

četvrtak, 09.02.2006.

izlazak

O sljedečem događaju iz mojih mladih dana hoću već dugo pisati točnije od Nove godine, ali nikak da vlovim cajta.

Vidite, prvi put u životu sam ostal duže vani negdi sa 14 let. I to nisam ostal 12 ili do jedne vure neg sam onak muški zaružil do pet vjutro. Došel sam doma i potiho se uvlekel u kuću i boga molil da moji čore i da bom uspel zmuljat da sam stigel puno prije sam da me oni nisu čuli ili već nekaj u tom stilu.
Kak sam si kroz celu noć nekaj i popil prvo sam se zavlekel u kupaonu da se malo sredim i pokušam prikrit tragove tulumarenja. Najemput se otvaraju vrata (budala se zaboravila zaključati) i u kupicu upada moj tatek! Gledal me kak da vidi duha! Čoveku niš ni jasno kaj se to događa da sam ja u pet ujutro budan i skroz oblečen! Stari me gleda i lepo on meni veli: Tak,Tak ko rano rani dvije sreče grabi,
a ja gledam njega i ispalim: stari ko je ovak kasno došel doma ziher je pijan! i gurnem glavu pod vodu.
Tatek je sam zišel van i niš više nije pričal.

Odvlekel sam se spat i kad sam se zbudil očekival sam paljbu od stare, ali nakon kaj sam skupil hrabrost i izpuzal iz sobe ostal sam šokiran kaj niš ne govori. Ponašala se ko da se niš nije dogodilo i kaj da nisam ostal vani tak dugo.Već sam se poveselil da nije niš skužila i da sam se izvlekel.
Ali drek, samo je čekala da stari dođe doma, valjda je bila hrabrija u njegovom društvu ili si je mislila da du joj od držal štangu pa da buju zajedničkim snagama navalili. Moj tatek je sam slušal i nakraju je rekel: Čuj sinek, ja ti imam tu još par dinara evo ti to pa ti lepo odi kupi jedno klupko špage, bu ti mamica zvezala za nogu pa kad dođeš tu dole do trafike bute lepo cuknula nazad pak buš joj stalno bil kraj kiklje*. Na to više nije imala kaj za reč neg je sam nekaj mumljala u stilu isti ste ,niš koristi itd.

Ovo pišem zato kaj je moja 14-godišnja kčer ove godine na dočeku prvi put ostala duže vani, istina došla je oko dva sata i bila je sam prek ceste kod kumova (nije ko ja ) ali mi je već poslje jedan delal neki crv u guzici i pital sam ženu kad se milostiva misli vratiti, a na to mi je suprugica sam rekla sjeti se sebe(upoznata je s mojom pričom iz mladosti). Nisam mogel niš drugo nego se sam nasmijati, a kad je mala došla doma uporno sam ju nagovaral da ide nazad i nek si zeme ključ ak mi fosoli prejdemo spat.

tolko za sad.

Servus i najte kaj zameriti.

- 19:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.10.2005.

E DA, TO SAM OPET JA



Evo mene, opet bum nekaj nadrobil, al ni sam ne znam kak bu to ispalo.
U prošlom postu sam napisal da sam se naglo odlučil ošišat i svoju dotad dugu kosu, koja je usput budi rečeno, bila skoro do pola leđa skratil skroz na kratko.
Vidite, to je bilo doba hipija, hard rocka, studentskog centra petkom, svađe sa profesorima oko kose, trapez levisica koje smo velkom mukom švercali iz Trsta, čekalo se da u kinima zaigra Kosa i svaki fakinček koji je malo držal do sebe je jednostavno moral imati duge lasi, ak ne baš tak duge ko moje, onda bar tolke da padaju ispod kragne od traper jakne.
Od duge kose je bilo i drugih koristi, osim kaj si se istical na cesti i pokazival neki svoj bunt, za koji praf za praf i nije bilo nekih prevelikih razloga, a ni sami nismo znali protiv čega bi se bunili. Jedan čisto praktičan primjer uporabe duge kose je bil kod školovanja, tj. učenja. Kad mi se baš i nije dalo učiti lepo bi si zel knjigu podbočil se z rukom na čelo pustil da mi kosa padne na lice i mirno začoril dok su moji starci lepo mislili kak ja učim. Mogu Vam reči da su se pri svim susedima hvalili kak je njihov sinek dobar i kak svako popodne vredno vuči barem vuru-dve i kak bum sigurno, ak tak nastavim nekakav doktor ili barem fiškal. Druga korist koju je pružala kosa je bila čist ekonomskog karaktera, jer kak su mislili da vredno učim postali su izdašniji sa đeparcom, a i svaki put kad bi trebalo nekaj više love odglumil sam igru velike zabrinutosti za higijenu i urednost pa sam bez velke muke užical lovu za frizera. Tu se dala povuć dobra pinka jer je trebalo podrezati vrhove pod izgovorom da su spucali pa ti nijedan frizer koji drži do sebe neče dirati takve lasi a da ih prije ne opere itd.. Kad bi starci pljunuli lovu za frizera ja bi prešel k curi pri njoj si opral lasi i lova bi ostala v žepu.

To je tak lepo klapalo sve dok jedno popodne moja stara nije skužila da ja lepo čorim, i umjesto da digne dreku ko svaka normalna mama koju sin jedinac vleče za nos, ona se lepo okrenula prešla u kuhinju zela škare i u savršenoj tišini pazeči da me slučajno ne probudi odrezala mi pol lasi, točnije rečeno sve ono kaj mi je palo na lice!! Sad kaj je bil najveći štos, kad sam se zbudil u prvi tren nisam ni skužil kaj mi je naredila nego tek kad sam se spremal ići van i kad sam stal pred špigel i videl na kaj ličim. Da stvar dodatno zakomplicira kategorički mi je odbila dati za bricu da bar probam spasiti kaj se spasiti da. Nije bilo druge nego kapu na glavu i k mojoj dragoj da vidimo jel bu morti ona kaj pametno smislila. I smislila je!! Lepo bum te ja ošašala na ježeka, ovak i onak je sad već tih kosatih frajera pun grad. Na tu njenu ideju sam se ja nadovezal s idejom da ostavimo jedan rep, a na to opet ona da možemo na kraj repa deti perlice. Toje bilo to! Dogovor i njegovo izvršenje su bili gotovi do večeri kad smo se ponosno pokazali pred Zvečkom i Kavkazom.



SERVUS I NAJTE KAJ ZAMERITI

- 21:39 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 05.07.2005.

e da

Evo me opet, malo me sram kad vidim kolko dugo nisam niš napisal i kaj god da velim u svoju obranu stvarno ne drži vodu.

No dobro kaj je -tu je i treba ići dalje, probal bum se opravdati nedostatkom inspiracije i vremena pa gužvom na cesti , a možda sam jednostavno bio ljenčina. Sve ono bum sutra itd.



Je vidite kak sam se razišel s mojim Bajsom počel je novio život, te zime ,a i puno idučih Šalata (o tome bum već pisal), a kad je došlo proljeće došla je i jedna od največih promjena u mom životu.
Jednog jutra pod mojim prozorom je osvanul motor i to ne bilo kakav motor već prava pravcata Honda 750 four!! Kad sam sišel dole nisam mogel verovati kaj to vidim! molim lepo u to vreme je u Zagrebu bilo taman tolko velikih motora da si ih mogel prebrojati na prste jedne ruke.Prolaznici i susedi su odmah formirali grupice za gledanje i komentiranje tog svetskog čuda. Odmah je bilo-čiji je, kaj tu radi, ko ima tolko love da si to može kupiti i slično. Za čas su pale oklade ko je vlasnik tog monstruma na dva kotača a Hrvati kao takvi, odmah su došli do zaključka da to mora biti sin nekog političara
ili neki nogometaš. Uglavnom u tih desetak minuta su se iskristalizirala tri imena - prvo sin Bakarića
drugo neko iz familije Milke planinc i treće na koje je padalo najviše oklada je bil Cico Kranjčar prvo zato kaj je u to vrjeme hodal sa našom susedom Sonjom, a drugo zato kaj je tad bil na vrhuncu nogometne slave.

Svi, a najviše ja, su bili iznenađeni kad je iz mog haustora izašel čovek sa kacigom i nonšarlantno si sel na motor upalil i odjuril uz grmljavinu Jošimurinog auspuha.

Nikom nije niš bilo jasno,a najmanje meni od kud sad on iz mog haustora i kaj koji kurac on tu dela i kaj je najvažnije kod kog je bil kad tu živimo samo mi i naši kumovi?
Još uvjek sam bil u velikom francuskom razmišljanju kad se gospon vratil i opet se sparkiral pod moj prozor.Ja ne bi bil ja da ga nism odmah pital kaj tu delai ko je on prf za praf - mislim ipak sam moral znati sve kaj se u kvartu događa. Pokazalo se da je človek čist OK i lepo mi objasnil da je prijatel od gazde hiže i da se sinoć doselil. Kak sam bil ponosan!! Moj sused ima motor!! Pak sam bil najveća faca u školi.
No dobro ja san+m se s mojim susedom super skompal i on me upoznal sa ostalim dečkima koji su vozili motore, ufural me u AK Zagreb gdi su se svaki četvrtak okupljali svi ljubitelji brzina i benzina.

Počel sam s njim obilaziti Kavkaz, Zvečku,Šumske dvore, Karaku, a društvo me tam dost dobro prihvatilo makar nisam imal motor, jednostavno zato kaj sam uvek bil dost otkačen a i znal sam zabaviti društvo, npr do tad sam imal dugu kosu kak se tad šikalo, a onda sem se jednostavno odlučil ošišati na ježeka - e sad to nebi bilo niš čudno da si s jedne strane nisam ostavil rep dost dugački da ga oko glave mogu staviti u usta i još sam si na kraj del dve perlice da se bolje vidi, na sve to sam baš u to vreme hodal s curom koja je bila luda ko i ja pa si je kupila dva para istih cipelov jedne plave a jedne smeđe. Možete si mislit attrakcije kad smo navečer došli pred Kavkaz ja sa repom koji u to vreme još niko nije nosil i ona sa jednom plavom a drugom smeđom cipelom. Da ne zaboravim do tad mi je sused već nabavil jedan stari BMW motor s koji smo se mogli španati po gradu.

Sve ovo pišem zbrda-zdola pa postovi ne parate tok života al jednostavno napišem ono čega se setim, tj.kaj smo delali i kak smo u to vreme živeli.

Kaj bum pisal drugi put još neznam sam se nadam da nebum tak ljen ko do sad.



SErvus i najte kaj zameriti

- 18:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 04.03.2005.

TU SAM I JOŠ DIŠEM

Evo me doma, imam malo vremena, pa sam se zmislil da bi mogel nekaj drobiti, morti bu to neko i pročital.

Alzo dakle, kaj sam zadnji put napisal više se i ne sječam (jezuš kak je to davno bilo), al vreme letiiiiiiiiiiiiiiiiiii pa bum danas o nečem drugom.


Vidite, ja i moj Bajs ,a i njegov buraz smo landrali svud i svukud, a ak je nekaj bilo zabranjeno i skopčano sa mogučim progonima od raznih predstavnika vlasti i zakona bivše nam Juge to je bilo zanimljivije i jednostavno se moralo vidjeti.
Na znanje današnoj omladini u Jugi ni bilo policije - bila je milicija. Osnovna razlika je u tome što je policija u službi države, a milicija u službi naroda - da čuva i štiti narod. E pa sad današnja policija lepo čeka da sranje završi pa ode pokupit preživjele, a kod milicije to nije bil slučaj! AK su milicajci nekam došli ili su te nedaj bože ćopili u nekom - po njihovoj slobodnoj procjeni- sranju ti nisu niš pitali - prvo je bil pendrek a onda svim ostalim oruđem po grbi (najviše su bile u upotrebi one grozne vojničke čižme sa šarafima u đonovima, a bile su tak tvrde) a tek na kraju kad su svi ležali onda su rekli : Zdravo drugovi,jel nas neko zvao?
E sad ovaj poduži uvod sam napisal da bi vam objasnil da je nekad bilo puno teže biti heroj nego danas, a sve to skupa zato kaj sam neki dan u nekim novinama pročital o tunelima ispod našeg lepog grada.
Svojevremeno smo nas trojca provalili u te tunele, naravno na onom ulazu iz Tkalče. Svakim danom smo sve više istraživali to podzemlje, što baš i nije bilo tak lagano, jednostavno zato kaj su u to doba baterije bile puno skuplje neg danas,a nutra je bila kmica kak vriti. U tim tunelima baš nije sve ko kak je to autor novinskog članka napisal, praf za praf samo je jedan dio bio uređen onak kak je to on napisal a ostatak je bil zapušten i neistražen od strane aktualne vlasti, a mi to nismo smjeli dozvoliti pa smo se potrudilli da tu nepravdu ispravimo. Ti tuneli nemaju izlaz samo u Tuškancu i u Titovoj vili nego jedan kraći završava u jednom haustoru u Skalinskoj , drugi ispod Štrosa, pa jedan na Dubravkinom putu onda ima još jedan koji ide do Cmroka,a jedan njegov dio ide na Ksaver . No dobro, to sve sad nije bitno - bitno je da smo zbog tih tunela dobili prvi pozdrav u životu od naše bajne MILICIJE i to u punom sjaju !! Vidite u nekom sljepom crevu tih tunela smo naletili na nekakvo skladište još iz drugog svjetskog rata. Nije tu bilo dekakvog oružja ili bombi ili tak nečega bilo je par nekakvih šljemova nekakvi noževi (bajunete) SS uniforme i kape sa mrtvačkim glavama.Nama se to učinilo jako štosno pa smo si onak iz zajebancije deli kape na glave zeli si svaki po jednu bajunetu za pojas i takvi izašli na cestu naravno ravno pred murju u rasklimanom stojadinu.Panduri prvo nisu vjerovali kaj to vide pred sobom, a onda prije neg smo mi skužili da je vreme za gibati u punom trku počela je tarapana. Kad su se njih dvojca dosta razgibali s nami u auto i pravac Đorđićeva. E to je počelo pravo sranje - vi ne poštojete tekovine NOB-a i revolucije, narodni heroji se roštiljalju u grobu, kakvi ste to vi pioniri i omladinci itd, itd,.Naravno starci su morali doći po nas a onda je doma bila repriza sveg već doživljenog sa drugovima milicajcima.
Ovo sam napisal ni sam neznam zakaj, valjda zato kaj sam se osjetil prozvanim da svima velim kak Zagrebačke katakombe i tuneli ispod Gornjeg grada nisu još ni izbliza istraženi. Valjda bum drugi put napisal nekaj zanimljivije.

Servus i najte kaj zameriti!

- 22:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 11.12.2004.

I AM BACK



Ponukan raznim "insinuaciama" da sam odustao od bloga moram napisati jedan kratki post,
mislim tek tolko da vidite da sam još živ.




Nakon nemile epizode sa biciklima ja i moj kompa smo se izbjegavali par metri (mjeseci), ja zato kaj sam bil uvređen a on zato kaj ga je bilo sram. Počel sam sam lutati okolo ali to nekak nije bilo to. Kam god bi došel uvjek bi se pojavio negdi iznutra neka žica ili nekaj i počel bi misliti tu smo bili skup, ovde smo radili ovo, tu smo zajebavali ono dvoje. Na kraju sam skužil da ak hoću biti normalan moram mjenjati mjesta kam idem i ići nekam gdi nismo išli skup. Sreća u nesreći je bila kaj je upravo počinjala zima. Te zime počinje novo poglavlje u mom zajebanom životu! Naime počel sam malo češće ići na Šalatu na klizanje. Ejjjjjjjjjj ljudovi koji je to bil potez!!!!!!!!!!! Vrlo brzo sam se skompal sa društvom gore i postal REDAR. Za one malo mlađe treba opisati Šalatu prije preuređenja kad je na ledu u jednom turnusu bilo po 1200- 1500 ljudi kad je Šalata bila in i kultno mjesto. A u toj masi nas 5 redara sa crvenim trakama na rukavima smo glavni gazde!!! Stvarno nemam više vremena jer već vrište sa svih strana gdi sam. Svećano obečavam da na nastavak nebu trebalo čekati ko na ovaj.



Servus i najte kaj zameriti

- 18:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 14.09.2004.

TRAGEDIJA

U prošlom postu sam obečal da bum Vam objasnil kaj se zdesilo u ponedelak i da bum to napisal sutra. Pa sad i pišem sutra, mislim ovaj u odnosu na jučer, doduše kasnim 14 dana ali ne kasnim 15 dana i
nemam pojma kaj sam štel reči najte me zeti za ozbilno.


Vidite ovak- tu nedelju je sve bilo super. Cjeli dan smo pričali kak bumo uredili bicikle, pa jesu li ispravni, očemo li morati kupovati kakve djelove i slično, na kraju smo došli do zaključka da bumo ziher morali kupiti barem gume, brzo smo proračunali mogući trošak i zaključili da bu se to moglo izvleči od staraca.Tu nedelju smo cjelo popodne bili u oblacima i maštali kam se sve može doći na biciklu i bili smo onak kak bi vam rekel, nekak sretno našpanani i jedva smo čekali pondelek da odemo po bajseve. Bili smo tolko u oblacima da uopće nismo skužili dve kurve kaj su se potukle radi štajge i mušterija tak dugo dok nisu došli panduri. Na plavu pandursku boju smo već podsvjesno reagirali i brže bolje zapalili iz parka van, malo smo pogledali kurve koje se svade s murjom jer je to uvjek doživljaj ali bez onog žara ili volje da malo podkurimo vatricu.Jedva smo čekali noć, da prespavamo, da konačno dođe sutra i da si zememo bicikle!

Ujutro sam bil budan već prije 6 vur!! Starci su kapnuli kad su vidli da se izvlačim iz sobe u to gluho doba "noći" i niš im nije bilo jasno, po sam im moral sve ispripovedati i to zakaj je danas važan dan, ali me stara odmah ohladila - Po bicikl možeš ak ti ga stvarno buju dali ali kad dođeš iz škole!!

Jebemti sveca pa ja sam zaboravil da danas imam školu. No sve je dobro ovaj tjedan sam vjutro.
Prešel sam ja u školu i vratil sam se iz škole i idem po Bajsa da idemo k popima.Zvonim niko ne otvara, lupam opet niko ne otvara, čujem nekaj iz podruma idem dole a dole njegov buraz.
Osmjeh od uha do uha,sretan,vesel, kralj sveta!!! Ja si mislim koji je sad kurac njemu došel? Pitam ja njega - Malji di ti je buraz?
Odgovara - Vozi se!
-kaj se vozi? na kojem kurcu se vozi, ne balavi tu nego ga odmah zovi moramo obaviti nekaj kaj nije ovakve slindravce ko ti!!!
- lepo sam ti rekel da se vozi, išel je sprobati jesmo li dobro složili bicikle!
Meni još uvjek nije jasno kaj to mali priča i naivno pitam koje to bicikle? Tu me mali srezal do korjena, valjda je takvu priliku čekal još od prije rođenja,valjda da mi se osveti za sve ono kaj je kraj nas moral pretrpeti i proći,i lepo on meni salutira i referira :

-Bajs nije danas išel u školu,(sad mi je tek sinulo da ga nije bilo u školi) nego smo odmah ujutro išli po te bicikle i lepo smo ih doneli doma i oprali i pošarafili kaj je trebalo i sad bu jedan imal on a jedan ja!!
Da me neko opizdil mokrom krpom prek gubice ,mislim da bi imal ljepši izraz na faci!!!!! Jednostavno nisam mogel zgruntati kaj me više pogodilo to kaj nema bica ili to kaj mi je Bajs moj bivši kompa naredil!!!
Otišel, bolje reči odvlekel sam se doma ko pokisla kokoš. Dok sam prelazil cestu prošel je kraj mene na crvenoj specijalki koja je trebala biti moja.Nemrem reči jesm li bil više tužan i razočaran radi bicikla ili radi toga kaj je naše prijateljstvo prodal zbog glupe specijalke.

Drugi put bum malo više napisal o tome kak sam se osječal sad više nemam vremena a i kad se toga setim padnem u neki čudan bed bez obzira kaj je prošlo tolko vremena.


Servus i najte kaj zameriti!

- 19:25 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 31.08.2004.

neeeeeeeeeeeeeeeeeeee

evo opet se dogodilo! Napisal sam pol posta i onda mi se sve zbrisalo!!!
Nemrem više, ovaj presing je nekaj nenormalno. Nadal sam se da bude osmi mjesec nekaj mirniji da buju ljudi nekam zgibali, LJUDI OJTE NA GODIŠNJI,al ne kaj bi neko nekam otišel, to bi bilo pre lepo, pa to koda su se svi urotili protiv mene - nejdemo mi nikam nek kretino dela - . Užas, i kaj sad počinje škola i ovo malo samilosnih kaj su nekam zgiljali se vračaju i opet sve ispočetka. Pa dobro ljudi moji nisam ja više cvjetu mladosti i meni treba odmora. U stvari ko mi je kriv kaj delam u firmi koja ima posla
kad sam bil lud i nisam prešel u penziju kad sam napunil 30 godina ko sav normalni svet, al ne ja, ja bum delal, e pa sad ti ga na, delaj i crkni na poslu. Al ko mi je kriv!

Dobro sad sam se izjadal pa idemo dalje (valjda ste skužili zakaj nisam niš pisal ).





Moj prijatel i ja smo išli k franjevcima na veronauk (kak je moj tatek rekel komunjarama za inat kaj mu nisu kredita dali) i kak smo mi u svemu morali biti prvi (čitaj "najbolji" op.a.) bili smo mi i ministranti ,
a još kad smo skužili da u crkvi svega ima, i stolova za pingač, i uče te svirat gitaru i ostale instrumente, više nas nisi mogel sterati (a pogotovo kad smo skužili da uvjek ima čokse i bonkasa i keksa i raznog sadržaja kojeg su dva dečeca u normalnom životu mogla samo sanjati) više nas nisi mogel sterati!
No dobro, tak smo nas dvojca jednog dana pri obilasku crkvenog podruma koji je za nas bil nepresušni izvor tajni (pogotovo zato kaj su tu metali sve kaj im netreba pa poslje na to zaboravljali), naletili na nekakvu šupu koja nije bila zaključana ali se odmah izvana vidlo da tu nije niko već dugo ušel. Mi ne bi bili mi - a to je i bil smisao našeg skitanja po podrumu naći nešto zaboravljeno - da nismo odmah ušli unutra.Zamislite nismo ni zastali pred vratima a o tome da je bilo koji od nas pomislil da se tu nesme ići nije bilo ni govora. Kad smo otvorili vrata ostali smo bez teksta
unutra su bila dva bicikla.Našoj sreći nije bilo kraja tek kad smo skužili da su to specijalke sa pet brzina, skoro nove, samo pod debelim slojem prašine!!
No sad je bil mali problem - kak ih se dočepat!! Nemremo doći k gvardijanu i pitati dal nam ih da jer bu pital kaj delamo u podrumu a znamo da se tam nesmije i ko nas je tam pustil??
Gruntali smo par dana kaj narediti kak napeljati razgovor na bicikle pa se morti sami ponude da nam ih daju, al vjerojatno ni oni sami neznaju da ih imaju. Vidli smo da nema druge nego u glavu i pitamo mi direktno. Malo smo se zmislili pa smo rekli da nas je neko poslal u podrum po nekaj i da smo vidli bicikle pa ak hočeju bumo ih mi očistili i osposobili za vožnju. Naravno odmah su nas pročitali i rekli su da si ih možemo zeti,samo da moramo doći sutra navečer jer nedelja je sveti dan i niš se ne dela!!
Jedva smo čekali sutra! A sutra??? Sutra je bil ponedelak, dan koji je najcrnijm slovima upisan u moju i Bajsovu povjest!!!!!

Kaj se to pripetilo tog ponedeljka - "sutra"- budete čitali sutra!! Sad nemam više vremena stvarno moram bežati.


Servus i najte kaj zameriti!!

- 19:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 21.08.2004.

Pederi

Konačno malo lufta. Ovaj tjedan je bio za popizdit, gužva na poslu gužva doma sve u svemu nisam imao vremena ništa pisati. Zato bum sad ak nebum opet moral obrisati:Jel'se Vama kad dogodilo da počnete nekaj pisati na blogu onda u pol posla moraš prekinuti pa sve kaj si jedva nekak zmučil ode vrit?

No dobro, obečal sam da bum o pederima pada to i održim!

Nas dvojca nismo baš non-stop mogli biti sami pa smo shodno tome imali ii ponekog prijatelja sa strane,Točnije rečeno imali smo škvadru i na Gradecu i na Kaptolu - nikad neznaš di buš upal u frku - ziher je ziher. Jednog dana je naš jedan poznati dečec, koji je inače živel u Skalinskoj otišel s curom navečer u Ribnjak (za neupućene park na Medvešćaku) kakti buju se malo mazili, a kak je idiot bil neiskusan prešel je drito u dio parka (onaj prema Langovom) koji je bil rezerviran za pedere. Sve bi to bilo dobro da se nije pred curom htel junačiti i kakti sad bu on njih rasteral, pa buju nih dvoje imali mira. Jadno siroće, da je bal bil tolko pametan pa kad su ga upozorili mogel je jednostavno preći u neki drugi dio Ribnjaka i sve bi bilo OK. Ali ne on je moral biti narodni heroj, cura, lukavica kakve već sve i jesu, kad je vidla da vrag zima šalu lepo petama vjetra a ti se mali snalazi kak znaš!!


Uglavnom naš heroj je završil vu Vinogradskoj jer su ga dvojca lepo nategnula pa sad nosi gaće dva broja veće. Mi smo skužili kaj se zbiva tek za tri tjedna kad je došel iz bolnice i kad se usudil reči kaj mu se dogodilo. Takav napad na nekog iz škvadre se nije smel tolerirati!! Trebalo nam je ravno pol vure da se svi skupimo orgaliziramo i dogovorimo ratni plan za osvetu.
Uglavnom pal je plan navečer kad se skupe idemo u Ribnjak i tarapana po njima!! Tak je to hodalo punih desetak dana svako veće okoli 11 skupljanje i u Ribnjak tući pedere. Nismo ba š preveć birali
tj. svako ko nije bil sa komadom a bil je u drugom djelu parka bil je po nama peder i zaslužio je dobru šoru (pa ipak su silovali dečka a murja nije htela niš poduzeti). Sve je to bilo dobro do jedne većeri! Mi smo isto tak krenuli raditi reda uđemo u park i sve pet, jedino što dublje ulazimo sve više parova se po klupama ljubi, mazi i tako to. Došli mi do Perer-brda (kak smo ga prozvali) našli dvojcu i taman ka dsmo se spremili da im očitamo bukvicu - oni u dreku i viku EVO IH TU SU !!!!!

Jebote kad su ovi sa klupa poskakali !!!! To su sve bili pederi kojima je valjda dopizdilo da ih batinama pokušavamo vratiti na pravi put pa su se valjda udružili u obranu. (sad su znali biti muško).
Nema druge bilo nas je premalo za tu silu (njih se skupilo barem 20-30) i bil je bolji častan uzmak nego da završimo ko naš prijatelj,pa smo mi lepo po gasu i u naš park(Opatovina).


Kak nas u našem firtlu niko nebu maltretiral z adrugi dan smo organizirali pojačanja i nazad!!
Kad smo dušli gledamo sve i nema ih po klupama ne glume ljubavne parove ipak nebumo dva put nasjeli na istu foru, usput smo naletili na nekog dečka sa curom koji je pol glave imal kratko ošišano,a na drugoj polovici je imal dugu kosu, brzo smo se usaglasili da je to protu prirodno i nabrzinu ga ošišali nekakvim polutupim nožem kojeg je neko od nas imal v žepu. Konačno smo stigli dopeder brda i tražimo di ih bumo našli kad odjednom iz grmlj sa ceste od svu panduri!! Tibogca bilo ih je tolko da smo nakraju bežali kroz samostan časnih sestri samo da se spasimo!!!! Zamislite vi to kad su pederi silovali dečka murja niš - a kad mi za osvete zlupamo kojeg pedera cjela miliciska stanica napravi potjeru. Pitam ja vas gdje je tu pravda,a mi se čudimo kaj danas imamo raznorazne gej parade kroz Zagreb.

Nemam više vremena servus i najte kaj zameriti

- 12:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.08.2004.

štenge i pederi

Kao što sam i obečao sad bum napisal nekaj o štengama i pederima,mislim tek tolko da mi nemrete reći da ne držim obečanja. Mislim te dve stvari baš i nemaju nekaj zajedničko ali kaj je tu je. prvo štenge.!!

Sto štengi su vam one štenge kaj iz Tkalče ideju na Gornji Grad.Nikad nisam zapamtil kak se u stvari zoveju ali valjda znate na koje mislim - one drvene iza Tomata. E, tu je glavna zanimacija bilo voajerstvo. Na jednom mjestu su se dva mlada dečeca mogla zavuči ispod štengi a kak su štenge bile drvene između fosni je bilo lufta taman tolko da vješto i uvježbano oko vidi ispod ženskih suknji. Pazi sad, cure tud hodaju, moraju dizati noge i tvojim pohlepnim okicama otkrivaju sve tajne rajskih dveri!
Da si morti neko ne bi mislil da su se klinci naslađivali gledajuči ženske gaće - molim- idajem na znanje da bez obzira kaj u to vrjeme nije bilo tangi i fala dragom Bogu da ih nije bilo, svaka puca koja je i malo držala do sebe na sudar je išla bez gaća i inh krpa i krpaca! Kak su se svi parovi nalazili pod vurom na Trgu, pa su se malo prošetali po centru , onda su išli na neko mirno mjesto na drpanje a najbliži put iz centra na Tuškanac ili Gornji grad je bil baš prek sto štengi i iznad naših gladnih okica. Sad znate zakaj nikad nisam imal želju biti ginekolog, kodečec sam se nagledal pi..i za cjeli jedan život, jedino kaj u to doba još nije bilo tolko rašireno depiliranje i friziranje ipak se dalo dosta videti.


Tolko o Sto štengi,jedino sad nemam vremena o pederima ali bum sutra - ziher.

Serbus i najte kaj zameriti.

PS.
Ipak su Zagrebačke pi..e najlepše sa dlakama ili bez.

- 20:16 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 10.08.2004.

čisti bezobrazluk

Godišnji je došel i prošel, vratil sam se na šljaku, porješaval sve zaostatke kaj su me dočekali i sad konačno imam malo vremena za nekaj napisati.


Vidite Tkalča je od navek bila granica između dva svjeta - Gornjeg Grada i Kaptola. ta dva firtla nikad nisu išla skup, a mi smo bili ni vriti ni mimo, i morem slobodno s ponosom reći da se nismo dali zajebavat ni jednima ni drugima, a koristili smo prednosti i jednih i drugih (po potrebi).Kak nismo praf za praf pripadali ni jednima ni drugima, sa ostatkom svjeta se nismo previše ni družili,bili smo si dosta mi sami - Bajs i ja.
Dobro bil je tu još i Bajsov brat, mlađi koju kuku od nas, a šlepali smo ga sa sobom kad smo baš morali.Inače, za poštenje, moram priznati da smo ga s godinama sve više prihvačali tako da je uskoro zaradio punopravno članstvo u našem društvu.
Ne bi vjerovali ali sa nama je ponekad u društvu bila i jedna cura (kak me je sram). Ona je živjela ni tu ni tam tj. adresa joj je bila u Dugoj ulici (Radićeva), ali kak je živjela u dvorišnoj zgradi imala je ulaz iz Kožarske.Dobro, istini za volju, nikad se ne bi tolko srozali da jednu žensku primimo u stalnu klapu, ali kad nismo bili ni na jednom od svojih lutanja bila je čist OK društvo.
A sad ono kaj sam praf za praf htel napisati.

Nas dvojca smo jedva čekali prve proljetne dane, a kad su konačno stigli počinjao je naš raj.Znali smo svako dvorište po cjelom Gornjem gradu,Kožarskoj, Medvedgradskoj sve do Zvjezde i Ksavera. Znali smo gdje kaj raste, gdje su jagode,trešnje,kruške, jabuke i ino voće, a nismo ostavljali ni povrče.Nema niš slajše nego kad isčupaš mrkvu iz gredice, obrišeš ju glodaš ju onak u hodu ko zec. Nama ulice nisu trebale - ušli smo u prvo dvorište i iz jednog u drugo kroz cjeli kvart skroz do Cmroka. Tuškanac nam je bil ko dvorište.
JOJ TUŠKANAC, sad sam se setil, ovo Vam moram ispripovedati ili bum pukel !!!!

Omiljena zabava u Tuškancu je bila zajebavanje ljubavnih parova. To vam je bilo jako zabavno,ali i opasno.Puno puta smo bili u nemaloj frci, jer nikom nije drago da ga dva balavca maltretiraju dok je s komadom. Najopasnije ali i najslađe je bilo čekati i gledati dok ga dečec ne umoči a onda početi!
Prvo ih gađaš sitnim kamenčićima, ali naš par je u transu pa baš i ne kuže da ih neko zajebava . U drugoj fazi su na redu grančice i malo krupniji kamenčići, a ako ni tad ne skuže onda jednostavno počneš galamiti i delati buku kao da dolazi cjel bataljon.
U tom trenu nastaje generalno sranje! Kit skače sa cure(ili ju baca u stranu ako je ona bila gore) brže-bolje navlači hlače,ženska vrišti nezna kaj bi prije pokrila cice ili rit, a mi sad moramo biti brzi i dati petama vjetra. Ak se slučajno precjeniš i zakasniš sa paljevinom ili nedaj bože imamo nesreču pa naletimo na nekog olimpijca, više te ni jedan šnajder u gradu ne zašije nazaj.
Kad danas gledam na to nemrem da ne razmišljam o tome kolko smo naškodili natalitetu u ovom gradu,a isto tako kad se probam staviti u kožu tih frajera, koje smo tako nemilosrdno prekidali na izvoru životnog nektara, mislim da ak bi ulovil onog balavca koji me je prekinul počupal bi mu noge iz riti!!


Tolko za danas, sad kad sam u Zagrebu bum valjda i češće nekaj napisal, a sljedeće bu o Sto stuba i o pederima.
Servus i najte kaj zameriti posebno oni koje sam prekinuo u poslu sa komadima.

- 15:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.07.2004.

evo me opet

Vidite kak dečecima nije nikad bilo dosta love morali smo se potruditi izmisliti još neke izvore prihoda osim famoznih cigli.VIdite kod ciglih je bil problem kaj največi dio love ide za cugu i klopu starim dečkima, a nama za naše potrebe ostane premalo.
U smislu skupljanja love za naše potrebe imali smo jednu originalnu foru, kod koje nismo morali baš niš delati da lova kapne i još k tome je bilo zabavno, a ono kaj je najvažnije nema zaštite starijih- znači sve ostaje nama. To je bilo ovak:
U Kožarskoj ulici na broju 16 i 18 vam je bil pravi pravcati kupleraj. Tu su svoje mušterije vodile
"MAMICE"koje su ordinirale ispred Varteksa ili Pod Zidom. Ženska bi išla napred a potencijalni jebač jedno deset - dvadeset metri iza nje. Nikad, ali baš nikad nisu išli skup!?!? To vam meni ni dan danas nije jasno zakaj je to bilo tak.

Ovdje se otvara potreba za jednom malom podukom iz zemljopisa. KOžarska u tom djelu ima samo tri kuće,a sve imaju ulaz samo iz Kožarske i iz Tkalče se nemože ni ući ni izaći.Bajs i njegov buraz su
imali jednog hudog vučjaka (njemačkog ovčara) a ja sam imal šarplaninca sa poremečajem u ponašanju.To vam je bil tak oštar pes, da ak mene nije bilo doma nije dobil jesti, jer sam samo ja smel k njemu.
Nego da se ja vratim našem poslu.Mi bi uredno pustili nju da uđe u kuću i odmah, dok ne stigne veliki jebač, jednog pesa zmontirali pred ulaz a drugog odmah iza frajera! Sad je frka ! Ženska nemre van
on nemre k njoj, a nemre ni nikam zapaliti jer je između dva pesa.Tu nastaje generalno sranje jer ona sobu plača na frtalj vure i svako gubljenje vremena je i gubljenje love.Zove ona njega, a on se ne usudi jer naši mali peseki ne laju nego samo pokazuju zubalo moćnog ugriza . Onda pak on zove nju i predlaže neki haustor usput, samo jebi ga ona nemre van. Tu je prilika za naš teatralni ulet i mi predlažemo da nam daju za kino i mi bumo pese doma u kučice.Moram vam odmah reči da prvih par puta uopće nisu imali razumjevanja za naše želje i imovinsku situaciju - doslovno sterali su balavce u kurac. Kad je tome tak,nema druge nego na bic i u vožnju a našim ljubimcima samo jedna rječ - ČUVAJ. Da, zaboravil sam reći da nam je te pese nabavil kum koji je delal vu murji i cucki jednostavno nisu prošli njihov ispit - imali su previše agresivnosti! Kad bi se vrnuli nazaj naš ljubavni par je još bil tu i vrlo rado nam je dal za kino.
To je tak hodalo jedno određeno vrjeme, točnije sve dok se nisu pojavili neki kreteni u bjelim kutama i s miliciskom pratnjom i odfurali nam naše peseke!! Meni ni dan danas nije jasno zakaj su ih odpelali, kam su ih odpelali i kaj je najvažnije zakaj su nas ostavili bez prihoda??
No, kako bilo da bilo, morali smo se okrenuti novom izvoru svježe lovice, a ni u snu nismo mogli misliti da bumo uskoro morali RADITI za đeparac!
Ali to je već jedna druga priča koju ću ispričati drugom prilikom.

- 18:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 29.06.2004.

dio drugi

Danas ću napisati kak smo se moj kompa Bajs i ja zasrali od straha!!
U doba naše mladosti bilo je jako in zgledati jako (čitaj nabildano), a pošto nije bilo raznih
dodataka hrani i piću, da bi te komadi gledali, moral si se fizički pomučiti.
Nakon dizanja betonskih utega, razvlačenja ko zna od kuda demontiranih federa
trebalo je i malo bežati(čitaj trčati). Mi smo za to odabrali svako veće i relaciju
Tkalča-Zvjezda-Mirogoj-Šalata-Tkalča.
E, sad mi smo tak trčkarali i bilo je odlično, sve do jedne večeri.
Neznam koliki se od vas sječaju one godine (80 ili 81)kad se u cjeloj Jugi srušil elekto sistem?
Sve od Ljubljane do Zemuna je ostalo vu kmici.
Naravno mi moramo bežati i to kaj je mračno ko v guzici nama nema kaj smetati. Tak smo si bar mi mislili.Krenemo mi, trčkaramo i sve pet, dojdemo do Zvezde, pa krenemo uzbrdo prema Mirogoju i dalje sve OK ali laganica se već okrečemo, gledamo jel neko ide za nama, čujemo neku buku i prvi put osjetimo nelagodu,mislim kmica ti na groblju a nekaj brenči! Najemput svetla a kad ono rasklimani ZET-ov bus. Dobro je, koji smo mi bedaki kaj nas bu jebal jedan obični bus? I odmah smo napravili pauzu da si kod mrtvaca popijemo jednoga himpera(za ove nove zagrepčane himper=malinovac).
Ipak mi "treniramo" nismo došli sim lokati(postoji opasnost da počnemo sa škropecima) pa shodno tome krenemo dalje.Bežimo mi tak dalje, sve veča kmica, kad najemput nekaj škripi, zveče lanci!
-Stari moj ovo nije bus da ga jebeš- velim ja mom kompi i pogledan ga, a kad ono imam kaj i za videti!!!!!!!
Moj Bajs stoji na mestu zelenosvjetložutoljubičast u licu ima prst u zraku i cvili!
-Bajs koji ti je kurac kaj ti se zmešalo? pitam ja al ovaj ne reagira već su počele i sline lagano curit.
-Jjjjeeeebbboooottteeeee,daaaajjjj pppoooogggllleeeććć jedva je nekak procjedil
Ja se okrenem i imam kaj zavideti!!
Jedno dva - tri metra od zemlje lebdi u zraku crni mramorni spomenik i još k tome svetli, a kad malo bolje osluhneš ona silna buka dolazi od njega!!!!
-Kompa paljevina!!!!!!! je jedino kaj sam uspel reči i zapalili smo obadva tak da smo se sve znogama v rit tukli!
Došli smo do Zvezde i dalje više nismo mogli.Seli smo na klupu i sam se gledamo. Pomalo smo počeli dolaziti do zraka a samim tim nam se i hrabrost počela vračati.
Gledamo se i čekamo koji bu prvi rekel ono kaj obadva hočemo pitati:KOJI JE TO KURAC BIL??
Tu smo malo vječali kaj napraviti i u tom trenutku dolazi struja! Pali se javna rasvjeta i odmah smo hrabri! Došli smo do zaključka ajmo videti kaj je to bilo.
Idemo prema gore i stanemo kod mrtvaca da si maznemo nekaj za kuraž kad tam pol birtije u smehu a druga polovica nemre doći do zraka od smeha. Stanemo za šank i kenjamo da čujemo o čem sa tu dela. Čučimo cugamo i slušamo
- ste vidli ona dva heroja kak su pobegli dok smo tovarili odaj spomenik na kamion
- frajeri su tak bežali da su i bus prestigli HAHAHAHAHAHAA
Fino, fini dečki, zagrebački frajeri, domači fakini,gazde u firtlu,a tak smo glupi da se nemremo setiti da postoje agregati da su klesari obrtnici koji mlate masnu pinku i da njih nekakva glupost kakva je nestanak struje nemre baš tak zajebati da bi oni svoje radnike sam tak pustili doma!
Moj kompa i ja smo se lukavo povukli i dobro smo pazili da o tome nikome niš ne velimo pa vam shodno tome mogu reči da ste među prvima koji su saznali za tu našu sramotnu epizodu


Osječajte se pozdravleno i do sljedečeg čitanja!!

- 17:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 26.06.2004.

povjest purgera

Danas sam nekak sentimentalno sjeban pa vam bum malo pisal o jednoj lokaciji
u Zagabriji gdi sam odrasel,to jest o jednom firtlu u samom centru grada.
Ljudi moji kak je nekad bilo lepo u Tkalči!!!!!!!!!
Nije bilo tih silnih kafića nije bilo gužvi, i bilo je baš dobro. Preteča svih današnjih kafića
i sličnih mjesta gdje se zalazi je bil caffe MOST. E sad bute svi rekli koji ti je taj Most nikad čuli i slično.
Ne bi verovali ali taj Most i danas radi samo pod drugim imenom. Danas vam je to Tomato svojevremeno jedan jedam od zagrebačkih najpopularnijih kafića(dok ga je još držal Suki).
No dobro, malo sam odjahal od teme, o birtijama bum probal pisati neki drugi put.
Vidite u doba mog djetinjstva nije bilo kompova, video igrica i sličnih inih stvari pa smo morali iti van.
Tu vam je bil Veliki park(onaj na Opatovini), pa je bil Ribnjak i bil je naravno Dolac.
Dolac je jedini imal 24-satnu upotrebu jednostavno zato kaj si po danu kumicama mažnjaval voće i slično, popodne si uvjek mogel naći neku kintu jer je uvjek neko izgubil šetoflin(novčanik u prevodu)
ili neki komadić zlata koji se mogel u Rubini nabrzinu utopit i sl.a navečer i ponoči e tad je bil pravi raj!
Vidite nas klinaca baš i njie bilo preveč (mislim na one koji su mogli zapaliti od doma a da starci sa prozora ne urlaju svakih 10 minuta) i to je bilo dobro jer smo imali zaštitu starijih frajera - naravno u zamjenu za sitne usluge.E, pa sad, naš posel je bil da dečki imaju dosta cuge dok dugaju(kartaju)
a i nekaj za prigristi.Uglavnom dali bi nam deset dinara (rudara) da dofuramo 5 piva kilu kruha i pol kile parizera ,naravno i kusur. Jedini problem je bil u tome kaj je to koštalo 15dinara!!
Znači da smo se ja i moj kompa Bajs morali snači za još love .
To vam se je delalo ovak:
-prvo nađeš ciglu
-onda ju zamotaš vu novine
-i na kraju čekaš da naleti neki kit sa mačkom
Kad si usnajpal pogodnu žrtvu nonšarlantno se dogegaš do frajera i počneš spiku:
- Dobar dan,gospodična vam je jako hercig. Nego čujte bi morti šteli kupiti jednu ciglu
glete nije jako zrunirana(oštečena)bude vam izvrsno poslužila ko kamen temeljac zajedničkog
života.
Tu bi frajer puknul kaj buju njega jebala dva klinca a on je s komadom i nada se ubodu .
- Mali zgini dok te nisam raskeljil po cjelom parku!!!!! (frajer misli da je velika faca)

Tu sad dolazi na djelo kompa sa starijim dečkima.Na nama je samo zazvati:
- Štef, Piljo,Gospon neće kupiti ciglu i veli da bu nam sčupal noge z riti ak ne zginemo!!

Kak se radilo o njihovoj cugi i klopi dečki bi odmah poustajali i kitu lepo objasnili da mu je pametnije da kupi ciglu.
Naravno tu je moralo biti nekaj i za nas pa je dečec ciglu platil 30 dinara .
dečki su dobili cugu i klopu, a mi smo imali za kino.

To bi bila jedna epizoda ,ak bude volje bum napisal još.

- 07:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 15.06.2004.

vrijeme

Vidite li Vi ovo munjeno vrjeme?

Ja niš ne kužim kaj se to događa sa atmosferom i jesmo si sami krivi,(pardon, jesu li nam oni krivi)
ili se to gospon Bog igra Boga pa nas oće kaznit.Samo ak već hoće nekog kazniti zakaj kažnjava mene
skupa sa njima? Jućer mi je bilo šljiva, danas se kuham sutra me bu bolila bulja zbog pritiska,pa će svi oko mene nadrapati jer bum režal čim nekog vidim, a ako mi se neko usudi nekaj reči oped bu bilo:on nije normalan i sl.
Ali, očito ta to vrjeme djeluje i na druge.Fala bogu nisam sam! Rulja se po gradu fura ko bez glave.
Evo, baš danas idem na arbajt i mačka ispred mene ide, a na semaforu crveno.Frajer iz kontra smjera
slučajno ju skuži, stane na žlajfu, i zamislite si ne napuca ju.Čovek je fer :videl je komada, zabrenzal,
i nije ju napucal.Samo si nije mislil da ima neko iza njega i da se bu taj neko se zapucal u njega. Komad, kao neoštećena strana,nonšarlantno i začuđeno ih pogleda kak se izvlače iz auti i jednim jako začuđenim izrazom lica napustila mjesto događaja.
Frajeru moj, kaj sad imaš od gledanja komada ?Skršil si si novi auto (zaboravil sam reći da ima probe) kaj buš ženi rekel zakaj si kočil?
Vidite to vrjeme utječe na ljude! Da nije ovak glupo vrijeme dečko vjerojatno nebi napravil grešku
nego bi žensku napucal pa nek ona plača popravke kad se već šminka i vozi.

Znate kaj je najgore? Vele da bu cjelo ljeto ovakvo. Mislim da od ovakve meteorologije jedino budu koristi imali auto limari i lakireri.


Znate kaj? Za prvi pokušaj bu dosta mojih gluposti i najte kaj zameriti.

- 19:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #